22. јануар 2017.

SAMOĆA


                                          Dunav okovan ledom, januar 2017.god



ZORAN M. MANDIĆ

SAMOĆA

Samoća je izvor zaraze
brojanja oblaka
pronicanja u raspored ritma
kišnih kapi
njihovog poniranja u dubine
porekla vode koju čovek uzima
meša sa kiseonikom i
krije se ispod muških i ženskih
kišobrana
kada utone u san
samotnik obilazi prošlost
ulazi u njen muzej
pretvara se u snagatora
koketira sa travestijama
među travkama
Ne potpisuje ugovore
U kratkom krevetu
smišlja nacrte za fabrike
prokustrovih postelja
Ponekad nadničarski istovara u
bezimenim lukama
drvene sanduke sa prispelih brodova
Do kasno u noć
pod prinudnom upravom poslodavca
ne uspeva da čita Makiavelija i
Emersnona
Zgrčen u sopstvenom snu sanja
Velikog posmatrača
nagnutog nad spiskovima prozivki
likova sklonih izvlačenju
izbegavanju koračnica i redosleda
Nikada nije sam
Budan odlazi na izvor zaraze da se
Napije vode
Uzima sat koji mu ne veruje
Juče
Ni u zatočeništvu sna sa brojanjem
travestija i virusa
Nekim bakterijama nudi brak
hvatajući se za uslove stanovanja u
Zimskim intervalima
Kišni virusi nastavljaju ratove sa
uličarima i beskućnicima
uništavaju njihovu imovinu od
kartona i kontejnera
Tek kada sopstvenom licu prinese britvu
Samotnik prepozna jednog od sebe
Požuruje se da sustigne dan
negde na krivini zemlje u kretanju kojom
osveštava noć
Ustaje iz groba sa flašom jeftine
Ustajale nulte krvi za prodaju
Samoća
povezuje najzamršenije čvorove pravih
oštrih i tupih uglova
Sazvežđa ironije
poput raketa okrenutih prema oblacima sa
brojanicama najusamljenijih sanjara
Svet uvek postoji posle
Posle tridesete Isus se odao sebi
Napustivši usamljene jahače


apokaliPSE





Нема коментара:

Постави коментар