17. јануар 2017.

DVA VAN GOGA I JEDAN GAVRAN



ZORAN M. MANDIĆ

DVA VAN GOGA I JEDAN GAVRAN
 (nenapisana istorija puta za sabirni centar)



Negde između dva obrušena doka vremena
u kući matorog gavrana stari
Van Gog
užurbano pakuje nacrte poslednjih slika
Danima gladan
iscrpljen i žut u rovovima uspomena
neumorno traga za vodom
Kopa bunar
Njegov ašov snagom keltskog koplja
probija slojeve snova
U zemlji priključenoj na
veštačko disanje kraj čijeg postrojenja
Mladi Van Gog hrani tek izleglog gavrana
Ova slika je svedok patnje za razlikom
u vremenu
bez koje pesma liči na ugaženu ponjavu iz
napuštenih kuća
sazidanih u blizini obrušenih
dokova vremena
Negledani prostor se
pretvorio u roba kopača bunara sa
Van Gogom u mislima
Za štafelajem
Vreme bez tla okačeno na obrušene
dokove prljavog vazduha poriče
vezu sa vodom, gavranom i keltskim kopljem
U poricanju ni reči o starom i mladom Van Gogu
Ni reči o sudbini kotrljanja pesme od trpeze za
gavrana do Van Gogovog bunara u kopanju
Žedni ekspresionisti nasrnuće na preostale Templare
na egzibicioniste zaposlene u firmama prostora
Tamo gde je svet utamničen u ćelijama nestanka
Spašene slike nema ko da postavi u nespašenoj
galeriji slepog lavirnita
Smrt u svemu štiti svoj račun
propalim okolnostima nudi kraći put do
sabirnog centra
Konačno mogu da prednjače samo gladni
iscrpljeni i žuti kopači bunara
Dva u jednom Van Goga traže večni put do vode
Od gladi umiru pesnici i lopovi hrane za
Gavrane
Čitaoci više ne postoje
Životi reči su nestali u potopima pisma
Nekoliko zapeta je isplivalo na tačku prostora ali
gladni gavran ih je pojeo sa mrvama i mravima iz
neiskopanog Van Gogovog bunara
Pesma je konačno odjavila svoj boravak u rečima
Na ivici prizora
Strelci smrti nišane
jednim metkom u Van Gogove i gavrana
Zajedno
Rečima je mnogo ranije presuđeno
Ali
Šta sa vremenom u koje niko ne puca
Do kada sa prevarantima Šekspirovih predstava u
rezervi
Zar o tome Homer nije divljao u svojim opomenama
Neko reče potčini se a
Hristos
Odluči se



Нема коментара:

Постави коментар