18. јануар 2017.

PUŠKIN


                            Zoran M. Mandić u dvorcu Fantast porodice Dunđerski


ZORAN M. MANDIĆ

PUŠKIN

Niz sve strmije ulice snova
gledam kako Puškin sagnute glave šeta
da li to on piše pesme iznova
ili brine što je opet nečijem zlu meta
Bojim se u mojoj misli one druge strane
mesta na kome bedaci nemaju šta da traže
ali ne znam kada će od njih da se okane
Bog za koga oni odavno ne važe
Dok mi kroz šuplje džepove pantalona
propadaju ruke za Puškinom sve brže dišem
spreman da sam sačekam hordu demona
a onda da ih zauvek sa lica svega zbrišem
Mogu li pitam se kod Boga, Duha i Sina
smem li svetlost da očistim od gnoja i mulja
bedno survanog na pesničku glavu Puškina
pa ako tada i na mene krene razularena rulja
Ne, ne bojim se đavola ni vraga ni onog od lima
Postoje stvari i od zlata koje krivo stoje
ljudima iz oseke ume da zapreti i detinja plima
ako se saginju, povlače i svoje senke se boje
I evo me kraj Puškinove senke od pletenice duge
gledam je kako se ispod sagnute njegove glave vrpolji
u naručje je uzimam iz naherene kolevke tuge


i na uvce joj šapućem – Puškin je najveći i najbolji.


Нема коментара:

Постави коментар