28. јануар 2017.

ČITANJE OCA

  Moj otac MANE MANDIĆ (1914-1957), major Jugoslovenske narodne armije (JNA)
                                                i nosilac Partizanske spomenice (1941-1945)


ZORAN M. MANDIĆ

ČITANJE OCA

(recenzija za objavljivanje neprozirnog rukopisa)

Oca sam neretko čitao u metaforama
priča o majci
Začudio sam  nejaku Poeziju
Opisom
fotografije sa nadgrobnog spomenika
Kravata moga oca
Naslov je eseja objavljen u
novosadskom Dnevniku
Reč je više o literaturi
U praznoj rubrici sećanja napisah
Oca nisam upoznao
Rano je otišao da bi me vodio na izlet u
Budućnost
Godine njegovog odsustva neretko su me
svraćale u njegovu biblioteku
Knjiga o majstoru ljuljaški
Uz Frunzeove memoare
čita se sa lakoćom razumevanja
Piščeve samoće
Izbledeli
tužno žuti papirići iz
gornje fijoke očevog stola navode na
ogledala njegovih zapisa
O čemu je to pisao moj otac proveravam u
fusnotama razbacanih snova
Da li se dopisivao sa bukom koju snovi
zataškavaju u vodi prezira isticanja recimo
Modela anonimnih uspomena
Na jednom krivom mestu postoji stih
U mnogim uspomenama nema više
Praznih mesta
Vlastodršci se boje onih koji ih iritiraju
nepristajanjem na veličanje praznoumlja
Njihovog sećanja
Otac je bio ratnik
Poštovao metu gledajući joj pravo u
Oči
Verovao je u božija nepodržavanja
Ni strelca
Ni mete
Tiho je disao izbušenim plućima
Nisu ga plašili pogledi unazad
Prolaznost je naselio tomovima iz
svoje biblioteke
Tačno je znao kome koju knjigu ostavlja
Antimemoare namerno nije završio
U jednoj od fusnota zapisao je
Vreme je slučajna nada
Mogu da očekuju potpisnici
ugovora sa sobom
Čitanje Oca pomaže razumevanju
Beleške o autoru
U kupeu nade vreme liči na
Majčin savet
Kreći se
Ko zna da li to čini
Zemlja
Umorna sunčeva ljubavnica
Čitanje neprozirnog rukopisa donosi
Sreću piscu
A
Sreća je lažno vreme nade

rekla bi Mati

Нема коментара:

Постави коментар